21. OŽUJKA – SVJETSKI DAN DAROVITIH UČENIKA
BAVEĆI SE ZNANOŠĆU NA DJEČJI NAČIN DJECA DV VIDEK OBILJEŽILA SU SVJETSKI DAN DAROVITIH UČENIKA.
Veliki je broj različitih definicija darovitosti kao i područja darovitosti. Jedna od definicija kaže: “Darovitost je svojevrstan sklop osobina na osnovi kojih je pojedinac u jednome ili više područja ljudske aktivnosti sposoban trajno postizati izrazito visok natprosječni uradak.” (Koren, 1989). Darovitost je rezultat kombinacije osobina: sposobnosti (opće i specifične intelektualne sposobnosti), osobina ličnosti i motivacije i kreativnosti. Odgajatelji darovito dijete prepoznaju kao ono koje, u odnosu na svoje vršnjake, neke stvari čine prije, više, brže, uspješnije, bolje, drugačije i sl.
ZNANOST NA DJEČJI NAČIN
Istraživanja u posljednjih pedeset godina iz korijena su promijenila način na koji se razumiju kognitivne sposobnosti mlađe djece. Sada je sveopće prihvaćeno mišljenje da djeca predškolske dobi imaju dobro razvijene unutarnje teorije o prirodnom i društvenom svijetu te da su čak i u vrlo ranoj dobi sposobni donositi kompleksne i znanstvene zaključke. Činjenica je da su djeca vrlo aktivno i prirodno zainteresirani za znanost i kada imaju potporu odraslih, vrlo rado istražuju, eksperimentiraju i uče o prirodnom, znanstvenom i društvenom životu oko sebe.
DJECA UČE POPUT ZNANSTVENIKA
Ono što djecu najbolje može zainteresirati za znanost je eksperiment. Iskustvo znanosti na dječji način dovest će do razvoja vještina povezanih uz znanost zbog kojih će djeca htjeti istraživati svoje znanstvene sposobnosti koristeći alate i znanstveni jezik. Nova istraživanja pokazuju da će ovakvi ishodi učenja imati dugoročne posljedice na djecu kada krenu u školu i mogu oblikovati njihov afinitet prema različitim znanostima i njihovoj primjeni u svakodnevnom životu.
DJEČJI POKUSI
- Potiču djetetov istraživački, “znanstveni” pristup svijetu koji ga okružuje
- Djeci pomažu da otkriju i formuliraju problem, da ga riješe i zaključuju
- Prije pokusa razgovarati s djetetom o slijedećem:
- “Što sada pokušavamo otkriti?”
- “Kako ćemo napraviti pokus da dođemo do odgovora?”
- Što misliš – što će se onda događati?”
- “Koji su nam materijali potrebni?”
- Važno je dopustiti djeci da sama postavljaju pitanja i zadatke koje pokusom žele provjeriti, te da tumače zbivanja u vrijeme pokusa
- Nastojati da djeca samostalno provedu pokus, jer će tada naučiti više nego promatrajući što vi činite (opasnije pokuse odgajatelj će izvesti sam, ali će objasniti djeci kakva se opasnost krije u pojedinom pokusu)
- Poslije provedenog pokusa s djecom treba pozorno razmotriti što se događalo i zbog čega
- Za njih je puno važniji broj ideja nego njihova točnost i održivost
- Neizvedive ideje ne smiju se kritizirati, niti se smije dopustiti da ih druga djeca ismiju
- Za kraj pokusa dobro je pitanje: “Što misliš bi li se sve događalo isto kad bismo sve ponovili na jednak način?”
STRUKTURA DJEČJEG POKUSA
- POTREBAN MATERIJAL
- UVODNE AKTIVNOSTI
- ISTRAŽIVAČKE AKTIVNOSTI
- IZVOĐENJE ZAKLJUČAKA
- Poslije provedenog pokusa s djecom treba pozorno razmotriti što se događalo i zbog čega
- Za njih je puno važniji broj ideja nego njihova točnost i održivost
- Neizvedive ideje ne smiju se kritizirati, niti se smije dopustiti da ih druga djeca ismiju
- Za kraj pokusa dobro je pitanje: “Što misliš bi li se sve događalo isto kad bismo sve ponovili na jednak način?”
Skupina the Dogs je u projektu GLAZBA I GLAZBALA čitala slikovnicu “Maja otkriva glazbu”, Gilbert Delahaye, Marcel Marlie. U knjizi je opisan pokus provjere sluha što je djecu jako zainteresiralo. Jan je molio da napravimo isto. Sakupili smo staklenke i napunili različitim razinama vode. Kasnije se Danijel sjetio da pobojamo vodu, rekao je da je tako “zanimljivije” i “oku ljepše”.
Prije pokusa pitala sam ih hoće li zvuk biti isti s obzirom na razinu vode?
Jan: “Ne, zato što nema isto vode. U ovim isto punim će biti isti.”
Danijel: “Neće, jer su staklenke različite.”Lovro: “Kad bi isto bile napunjene imale bi isti zvuk.”
Danijel (tapka prstima, jer sam im sve drugo maknula): “Neće ni ove pune imati isti zvuk.”
Tada smo prošli štapićima po staklenkama. Jako im se svidjelo.
“Primjećujete li razliku. Kakvi su to tonovi?”, upitala sam ih.
Mila: “Zvuk može biti visok i dubok. Čujete?”
Lucija D.: “Ovaj je visok kao kad pjevaju ptice.”
Tena: “Meni zvuči kao lišće.”
Zaključak je bio da su tonovi različiti.
Da imamo visoke, duboke i srednje tonove.
Sva djeca su čula razliku u tonovima.
Visoki tonovi su tamo gdje je staklenka malo napunjena, duboki gdje su staklenke pune vodom.Srednje tonove bilo im je teže čuti ali su zaključili da su to oni u staklenkama koje su napunjene na pola vodom.
Lucija: “Staklenke bolje izgledaju kad je voda u boji. Onda su zvukovi ljepši. Ja obožavam boje i muziku.”
Toma: “Staklenke su jako dobre za svirat. Jako lijepo zvuče. Visoki tonovi mi bolje zvuče.”
Nives Božić
