Pod pojmom mediji podrazumijevamo tradicionalne masovne medije, kao što su novine i časopisi, televizija i radio te novije medije poput interneta, društvenih mreža i platformi za razmjenu videozapisa. Tu su dakle i uređaji s pomoću kojih primamo ili stvaramo razne medijske sadržaje – računala, pametni telefoni, glazbeni uređaji, fotoaparati, tableti, igraće konzole.
Mediji su danas sastavni dio obiteljskog života i života općenito. Upitni su sadržaji koje djeca prate i njihovo značenje u svakodnevnom životu. U Hrvatskoj se djeca rađaju okružena medijima. Medijski sadržaji dio su djetetova okruženja od samog početka jer dijete sudjeluje u svakodnevnom životu obitelji.
Odrasli u obitelji imaju odgovornost da odrede kakvo je korištenje medija primjereno za mlađe članove obitelji, jer na taj način, ali i svojim primjerom, oblikuju dječje navike korištenja medija. Važno je da mediji nikada nisu sredstvo za nagrađivanje ili kažnjavanje djeteta. Djecu se ne bi smjelo na dulja razdoblja ostavljati same s medijima. Oni vole koristiti medije zajedno s drugim članovima svojih obitelji. Uspostavljanje rutine i jasnih pravila pružaju djetetu osjećaj sigurnosti, a zahvaljujući njima mogu se izbjeći i nepotrebne svađe u obitelji.
Mediji danas imaju važnu ulogu u životu djece. Omiljeni medijski sadržaji važne su teme u igri i razgovoru s drugom djecom. Dobne oznake pomažu kod odabira primjerenog i sigurnog sadržaja. One ne ukazuju na dob kada djeca mogu gledati neki sadržaj ili igrati igru, već upućuju na to da sadržaj može biti štetan za djecu određene dobne skupine. Zbog toga je poželjno koristiti tehničke alate za roditeljsku zaštitu, pinove i kodove.
U prvim godinama života mediji nisu potrebni za razvoj djeteta. Što je dijete mlađe njegova medijska iskustva trebala bi biti kraća. Bebe i malu djecu naročito treba zaštititi od neprestane izloženosti medijima, kao i od medijskih iskustava koja bi mogla biti suviše intenzivna za njihovu dob. Prema preporukama stručnjaka djeca mlađa od dvije godine ne bi uopće trebala koristiti male ekrane, a do polaska u školu to vrijeme bi trebalo biti maksimalno sat vremena uz aktivnu uključenost roditelja.
Prema mišljenju dr. J. Stamm (2019.) govor na televiziji teče prebrzo za mladi mozak u razvoju. U kontaktu sa djecom čovjek prirodno mijenja i modulira govor, što je gotovo instinktivno. Bebe počinju pažljivije slušati kad se koristimo tzv. roditeljskim govorom. Otkriveno je da se taj sporiji, viši i produženiji govor savršeno slaže sa sposobnostima procesuiranja bebe. Mala djeca i bebe moraju izbliza vidjeti usne, zube i jezik odraslih da bi naučila proizvoditi glasove. Kako bi osjetili kako odrasli čine to što čine djeca ponekad čak i stavljaju prste u usta odraslih. To na televiziji ne mogu.
Prema istraživanju Đapić, Flander, Bagarić (2020.) sva djeca u Hrvatskoj svakodnevno koriste male ekrane više od dva sata dnevno, a time započinju prije druge godine života. Roditelji daju djeci male ekrane za zabavu, učenje, zaokupljanje pažnje i uklapanje u društvo, a glavni izazovi roditelja su uspostavljanje pravila i nadzora te procjena korisnosti/štetnosti malih ekrana. Vrijeme koje djeca provode pred malim ekranima premašuju preporuke stručnjaka i stavlja djecu u razvojno rizičnu skupinu, pa se inplicira potreba za edukacijom, prevencijom i ranom intervencijom od vrtićke dobi.
Znanstvenici sada znaju da mozak prirodno privlači gledanje predmeta u pokretu, ali umjesto televizije za djecu je bolje gledati kućne ljubimce ili ljude kako se kreću.
Sadržaj onog što dijete gleda mora biti primjeren za učenje i razvoj. Odrasli treba prosuditi što je dobro za dijete i zaštiti ga. Odgoj kod kuće često se odvija prema drugačijim standardima ali znanost kaže da bi obitelji trebale izbjegavati ostavljati djecu, osobito bebe, da sjede ispred televizora.
U pedagoškoj godini 2018./2019. u odgojno obrazovnoj skupini „The Dogs“ (odgojno obrazovna skupina u kojoj se provodi učenje engleskog jezika u sklopu redovitog desetsatnog programa) odgojitelji primjećuju da djeca opisujući igru kod najviše govore o igri na mobilnim telefonima, te laptopu i tabletu. To je inspiriralo odgojitelje na provedbu projekta čiji je cilj bio kritičko sagledavanje sadržaja koje djeca prate putem medija i vremena koja provedu pred ekranima i to s djecom i roditeljima. Također se željelo da djeca sagledaju pravo na privatnost i zaštitu u medijskom prostoru, upoznaju informacijsko-komunikacijsku tehnologiju i medije kao izvore korisnih informacija, te oblika prezentiranja i afirmiranja djeteta.
U sklopu projekta djeca su posjetila HRT, radio Antenu-Zagreb, te upoznala ljude koji su često prisutni u medijskom prostoru (Luku Bulića, Sašu Lozara, Luku Modrića). Družili su se s Hrvatskom nogometnom reprezentacijom u Maksimiru. Tv Zapad došao im je u posjet. Sve je bilo popraćeno u dnevnim novinama, društvenim mrežama i portalima, naravno uz dopuštenje roditelja. Surađivali su s Foto- kino video klubom Zaprešić i Miroslavom Klarićem uz čiju pomoć su izradili film o njihovim posjetima i druženjima tijekom projekta. Projekt je prikazala za roditelje i javnost u kino dvorani Brdovec.
Nakon provedbe projekta uočeno je da djeca biraju kvalitetnije sadržaje i manje vremena provode igrajući igrice i gledajući crtiće te češće slušaju priče ili radijske emisije. Djeca svoju braču i sestre opominju kod prevelikog korištenja medija kao i kod neprimjerenog korištenja. Roditelji se osjećaju sigurnije jer djeca znaju nazvati na mobitel i pozvati 112. Tiskani mediji djeci nisu pristupačni jer predškolska djeca uglavnom ne znaju čitati, te samo pregledavaju slike. Ipak znaju čemu služe i o čemu pišu. Uočava se da sada više koriste dječje časopise.
Literatura:
Priredila:
Nives Božić, odgojiteljica, mentorica,
voditeljica programa ranog učenja engleskog jezika
