U suvremenom društvu surove konkurencije, globalizacije i brzih promjena u kojem su zahtjevi sve složeniji, nametnule su se nove kompetencije pojedinaca. Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj (siječanj,2015) potiče se i osnažuje osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Jedna od njih je i komunikacija na stranim jezicima.
Potreba za znanjem stranih jezika danas je posebno izražena, a proizlazi iz globalizacije društva, te potrebe za što uspješnijom komunikacijom ljudi različitih dijelova svijeta. Ne čudi stoga veliki interes roditelja za programe učenja stranog, posebice engleskog jezika.
Učenje u ranoj dobi je značajno, kao što je djetinjstvo razdoblje intenzivnog učenja zahvaljujući mozgu koji je u to doba najotvoreniji za nova iskustva pa tako i za jezična. Zbog toga kao i zbog prepoznavanja interesa roditelja čini se opravdanim u dječjim vrtićima ustrojiti učenje engleskog jezika. Djeca su okružena jezičnim podražajima pa i oni ponekad nagovaraju roditelje da ih uključe u takve programe. Djeca mogu vrlo uspješno učiti strani jezik u dječjem vrtiću kroz svakodnevne životne situacije u interakciji s drugima u pomno osmišljenom okruženju.
Učenje stranih jezika pridonosi stvaranju pozitivnih stavova prema drugim kulturama i narodima. Omogućuje razvoj koji se očituje u prihvaćanju i poštivanju različitosti među ljudima ali i pridonosi potpunijem i kvalitetnijem odgoju.
Na povoljne učinke ranog učenja stranih jezika i na cjelokupan razvoj djeteta upućuju mnoga znanstvena istraživanja.
„Mala djeca posjeduju izuzetnu sposobnost za učenje jezika te mogu učiti onoliko jezika koliko im je omogućeno sistematski i pravilno čuti „(Winter, 1996.).
Mala djeca uče brzo, na sebi svojstven način. Oni su potpuno otvoreni prema svijetu i imaju veliku želju da ga otkriju. Vrtići su to prepoznali i omogućili im učenje engleskog jezika u okruženju koje razumije njihove potrebe i ima educirane odgojiteljice.
Vilke ističe da „djeca koja započnu s učenjem stranog jezika u ranoj dobi, osim usvajanja dobra izgovora bolje razumiju svoj vlastiti jezik, jer postaju svjesna jezika kao fenomena“.
U ranoj dobi dijete uči bez namjere, upija poput „spužvice“ pa je učenje stranog jezika u vrtićkom kontekstu dobro iz više razloga.
Učenje jezika u svakodnevnim životnim situacijama blagodati su vrtića. Dijete uči surađujući s vršnjacima i odraslima, igrajući se i istražujući. Kada ono neposredno opaža i iskušava bolje razumije i usvaja jezik. U neposrednom okruženju djece nalaze se materijali za istraživanje i eksperimentiranje kao i osnovni poticaji. Ranko Rajović povezuje količinu osjetilnih podražaja (broj osjetilnih podražaja znatno se povećava prilikom procesa ranog učenja jezika) s razvojem sinapsi i neuronskih veza koje dokazano utječu na razvoj inteligencije i bioloških potencijala djeteta.
Neurobiološki potencijal učenja stranog jezika u ranoj dobi iznimno je visok.
Vrtić je bogato osmišljena sredina gdje dijete ima sve preduvjete da doživi uspjeh i zadovoljstvo uvođenja u strani jezik jer ga usvaja putem igre uz podršku odgojitelja i prijatelja u povoljnom socio-emocionalnom ozračju. U ranom razdoblju ne postoji razlika između istraživanja, učenja i igre.
Važno je pritom svakako poticati djecu na komunikaciju na engleskom jeziku (gluma, igre s pravilima, priče, pjesmice, istraživačke aktivnosti, razne likovne aktivnosti, projektni izleti i sl.).
Materijali se mijenjaju i nadopunjuju prema interesima djece, aktualnostima i u skladu s važnim događanjima u društvenoj sredini.
Učenje engleskog jezika u vrtiću ima tendenciju podrške i poticaja djetetovog razvoja u cjelini.
Obuhvaćaju se sva područja djetetova razvoja, djeluje na kognitivnoj, emocionalnoj, kreativnoj, i praktičnoj razini na podizanju opće psihofizičke spremnosti djeteta.
Polazi se od individualnih sposobnosti djeteta, uvažava posebne potrebe, posebno darovite djece.
Maria Montessori je uvidjela da sva djeca imaju urođenu motivaciju za učenjem i da ih od toga nitko ne može odvratiti (Britton 2000).
Ciljevi programa ranog učenja engleskog jezika su poticati razvoj temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje prema Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (siječanj, 2015), razvijati i podržavati interes za usvajanje engleskog jezika kao i obogaćivati odgojno-obrazovni rad stranim jezikom uz poštivanje zakonitosti metodike učenja stranog jezika.
Važno je poticati cjeloviti razvoj djeteta, razvijati postupno govorno izražavanje djece na stranom jeziku u okviru kompetencija odgovarajućih dobi i specifičnosti djeteta kao i poticati želju djeteta za daljnjim učenjem engleskog jezika u školi i nadalje.
U današnje doba svakako je važno upoznavanje i prihvaćanje rasnog identiteta drugih, prema načelima uzajamnog poštovanja, tolerancije i nenasilja.
I na kraju ali ne manje važno upoznavanje različitih običaja i kultura pojedinih zemalja engleskog govornog područja.
To je svakako obogaćivanje, usvajanje i proširivanje jezičnog sadržaja kroz tematske sadržaje prilagođene interesima, potrebama i dobi djece, obogaćivanje djetetovih iskustava i spoznaja.
Svakodnevno poticanje djece da spontano reagiraju na engleskom jeziku u svakodnevnim životnim situacijama. Poticanje interesa za upoznavanje anglosaksonskih običaja kao i poticanje razvoja navike slušanja i razumijevanja engleskog jezika
Rano učenje engleskog jezika pozitivno utječe na cjelokupan djetetov razvoj. Novija istraživanja pokazuju da učenje stranog jezika treba započeti što ranije zbog niza psiholoških i bioloških prednosti.
U ranom djetinjstvu dijete lakše i brže usvaja pravilan izgovor, intonaciju, spontanost, samopouzdanje i razvija osjećaj sigurnosti. To je produktivan proces jedino ako se odvija na djetetu prirodan način u kojem igra ima najvažniju ulogu.
„Za dijete igra je ugodna, smislena i spontano odabrana aktivnost. Često je kreativna, uključuje rješavanje problema, učenje novih društvenih vještina, novog jezika i novih tjelesnih vještina. Igra je vrlo važna za malo dijete budući da mu pomaže naučiti nove ideje i pretvoriti ih u praksu (Britton 2000,str 19). Ipak, učenje kroz igru metodički je vrlo kompleksan proces satkan od mnoštva faktora u međusobnom djelovanju.
Stoga prepustimo educiranim odgojiteljicama i odgojiteljima da rade svoj posao u podučavanju engleskog jezika u vrtićima jer su oni važna spona u daljnjem napredovanju djece u učenju stranog jezika.
Kao odgojiteljica koja ima preko 20 godina staža u provođenju ranog učenja engleskog jezika i kasnije sa školskom djecom razredne nastave uvidjela sam napredak djece koja imaju takav kontinuitet. Oni su napredniji, otvoreniji, imaju više empatije prema vršnjacima iz drugih dijelova svijeta, pozitivno prepoznaju razlike, imaju samopouzdanje u izgovoru i korištenju jezika, vole usvajati zanimljive teme i njihovo područje interesa je naprednije od vršnjaka koji u predškolskom uzrastu nisu imali doticaja sa stranim jezikom.
Dok danas još uvijek svi vrtići nemaju grupe ranog učenja engleskog jezika u sklopu redovitog cjelodnevnog programa., nadamo se da oni roditelji koji u svojim vrtićima imaju tu mogućnost znat će prepoznati vrijednosti koje im se nude.
NIVES BOŽIĆ,
odgojiteljica, mentorica,
voditeljica programa ranog učenja engleskog jezika